Poems (my language )

      poems by: Aleksa Santic, Tin Ujevic, Zvonimir Golob,Desanka Maksimovic
www.aleksasantic.com

Tin Ujević

Posted by the editor on 2010/04/24

Tin Ujević

One of the great lyric poets of ex-Yugoslavia in the 20th century, who is now hailed as a great Croatian poet, Tin

Ujević (1891 – 1955) has hardly been translated at all into English. His Collected Works number 16 volumes, and he is

greatly loved as a lyric poet in Croatia as well as all the other countries of former Yugoslavia.

Tin is a writer of voluminous intellect, whose use of language, gentle musicality, purity of literary form and mournful, melancholic sensibility are reminiscent in many ways of Verlaine. He lived simply, and was a frequenter of bars and cafés. He was always poor. He wrote in the Croatian variant of the language, with a strong Dalmatian influence. He lived at various times in Belgrade, Sarajevo, Split, Zagreb and Paris.

PROLJEĆE      (A.Santic)

Nemoj, draga, noćas da te san obrva
I da sklopiš oči na dušeku mekom!
Kada mjesec sine nad našom rijekom
I na zemlju pane tiha rosa prva,

Rodiće se mlado proljeće! I svuda
Prosuće se miris plavih jorgovana;
I pahulje snježne padaće sa grana
U naš bistri potok što baštom krivuda.

Uzviće se Ljeljo nad našim Mostarom,
I svaki će prozor zasuti beharom,
Da probudi srca što ljube i gore…

Zato nemoj, draga, da te san obrva!
Dođi, i u bašti budi ruža prva,
I na mome srcu miriši do zore!

1906.

Nocturne

Tonight, my forehead gleams
and sweat drips in each eye;
my thoughts blaze through dreams,
tonight, of beauty I shall die.

The soul’s core is pure passion, deep
in the pit of night, a blazing cone.
Hush, weep in silence. Let us weep
and let us die. We’ll die alone.
Notturno

Noćas se moje čelo žari,
noćas se moje vjeđe pote;
i moje misli san ozari,
umrijet ću noćas od ljepote.

Duša je strasna u dubini,
Ona je zublja u dnu noći;
Plačimo, plačimo u tišini,
Umrimo, umrimo u samoći.

(by Zvonimir Golob) GRLICE U SUMI

 Ne znam te, reče, ne sjećam se više

na kome pijesku tvoje ime piše.
Ne znam te, reče netko nepoznati,
Sa tobom ode, bez tebe se vrati.

Ne znam te, reče, u mraku već dugo
Izgubili smo negdje jedno drugo.
Ne znam te, reče, u daljini zvona,
Ti nisi onaj i ja nisam ona.

Ne znam te, reče, pokrila te trava
I pored mene netko drugi spava.
Ne znam te, reče i ugasi svijeću,
Ni tvoje usne prepoznati neću.

Ne znam te, reče i otvori vrata,
I otkri srebro na kosi od zlata.
Ne znam te, reče i nekamo ode,
Grlice u šumi, Mjesec iznad vode…

Ne znam te, reče, pokrila te trava
I pored mene netko drugi spava.
Ne znam te, reče i ugasi svijeću,
Ni tvoje usne prepoznati neću.

Ne znam te, reče i otvori vrata,
I otkri srebro na kosi od zlata.
Ne znam te, reče i nekamo ode,
Grlice u šumi, Mjesec iznad vode…
Read mo

Desanka Maksimović

Strepnja

Ne, nemoj mi prići! Hoću izdaleka
da volim i želim oka tvoja dva.
Jer sreća je lepa samo dok se čeka,
dok od sebe samo nagoveštaj da.

Ne, nemoj mi prići! Ima više draži
ova slatka strepnja, čekanje i stra’.
Sve je mnogo lepše donde dok se traži,
o čemu se samo tek po slutnji zna.

Ne, nemoj mi prići! Našto to, i čemu?
Izdaleka samo sve k’o zvezda sja;
izdaleka samo divimo se svemu.
Ne, nek’ mi ne priđu oka tvoja dva.

~ KRAJ ~

re at

 

http://www.songmeanings.net/songs/view/3530822107858746889/#ODsxWjYgPKjP1oig.99

Advertisements

One thought on “Poems (my language )

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s