Sjecanje na ljubav

Sjecanje na ljubav si ti.

Zamah kursa od kojeg se ne mogu izvuci u ovom zivotu.

Ti,neodoljiv u svom mastovitom svijetu, kretao si se kao da Bog pokrece Univerzum.

Moja prva pomisao o tebi bila je najistinitiji osjecaj jasne malaksalosti.

Zeljela sam da zatvorim oci I otvorim shvatajuci da si samo izmisljen covjek koji se vise ne pojavljuje .

Ali ne.

S tim bi se zavrsio sam pocetak.

Svjesno, moj razum je ostao pred vratima .

Oduzeo si mi tezak dah.

Osim iznenadne grmljavine, nije bilo nicega drugog.

Tako slatko, tako gorko, tako neuravnotezeno I glasno njezno.

U kostima sam znala da ovaj trenutak drasticno radvaja moj zivot prije I poslije..

U mom svijetu fantazije, ulja I cetkica, slikala sam remek djelo vlastite definicije zadivljujuceg ljeta.

Stojala sam kao ciglama okovanih stopala nepokretno trepereci ,tiho te posmatrajuci.

Mozak I sve sto covjek drzi kao logicno stanje, nestalo je prije nego si pimjetio moju prisutnost.

Onda si me ugledao.

Bio si savrseno stvaran I promatrao me bezvremenskim zvukom vibracija .

U te oci sam posadila sjeme postojanja I uragan zemlje koji niko nikada nece utisati.

Zena, nesvjesna kuda je krenula, a jasno je znala da put prema tebi nije napisala ona.

Nikada te nece dozivjeti u potpunosti.

A ipak nije mogla iscekati sate I pokusaje da prebrise,da dopise, da ureze sporedni put mogucnosti.

A da li je znala prebrisati?

A da li je razumjela?

Zena sa milion kontradikcija u jednoj pomisli.

Moj um je zatocen I zamagljen dalekim I nevidljivim oblakom neizvjesnosti.

Ti si vidio moj um.

Ti si me

ranio I lijecio, zarobio I oslobodio .

Bio si roman I misterija, greska I namjera.

Vidio si da drhtim.

Grlio si I saputao mom svijetu kao kompozitor svojim notama.

Svirao simfoniju poljupcima ukradenim nocnim satima .

Ah,taj osmijeh.

Neobrijano lice brusilo mi je vrat I dusu .

Prstima si zaplitao moje prste I gnijecio srce .

Ucinio si da sanjam I zivim I bilo je sasvim u redu da ostatak svijeta miruje.

Bilo je sasvim u redu ne plasiti se najvecih strahova.

Vidio si kako zelim da me volis.

Vidio si kako te volim.

Vidio si kako odlazim ,a oci si zatvorio.

Tezila sam da me ne pustis, a gledala kako si to uradio.

Sad ne znam sta vidis.

Sad ne znam da li sam prihvatila da vidim to sto znam.

Da li znam sta znanje znaci I jeste.

Ljeto I beskonacnost vjetrova lupaju mi u oci, razdiru me kroz decenije, kroz zivot.

Sjecanje na ljubav kakva jesi.

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Google photo

You are commenting using your Google account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

Connecting to %s